SVE ŠTO TREBATE ZNATI O MEČU MAYWEATHER – MCGREGOR Zašto toliki interes cijelog svijeta za borbu 40-godišnjaka u penziji i boksačkog debitanta?

podijeli

 

Dvije godine prošle su od prvih prozivanja. Godina dana od ozbiljnijih špekulacija. Tri mjeseca od potpisivanja ugovora. Dani od međusobnih uvreda i bizarnih javnih svađa s bivšim boksačima i svjetski popularnim pjevačima (mislimo na vas, De la Hoya, Malignaggi i Bieber). Napokon, za manje od 24 sata Floyd Mayweather Jr. (49-0, 26 KO) i Conor McGregor (0-0) sučelit će se u boksačkom meču u  T-Mobile Areni u Las Vegasu.

 

Limit težine postavljen je na 70 kilograma, što odgovora standardu za polusrednju kategoriju u profesionalnom boksu, a sama borba trebala bi početi nakon 4 sata u nedjelju ujutro po srednjoeuropskom vremenu. Pobjednik neće biti proglašen najboljim pound for pound boksačem na svijetu. Neće biti ni okrunjen kao najbolji boksaš polusrednje kategorije. Neće ni osvojiti neki od četiri abecedne titule kojima se održava inflacija svjetskih boksačkih prvaka, iako je WBC samo za ovaj meč pripremio ekstravagantni pojas urešen s 3600 dijamanata i prikladno nazvan “Money”.

A upravo je novac glavni razlog zbog kojeg se ovaj meč održava. Prema većini procjena ova borba će generirati između 600 milijuna i milijardu dolara zarade, najviše od prodaje prijenosa koji u SAD-u koštaju okruglih 100 dolara. Samo od prodaje 20.000 i nešto sitno ulaznica zaradit će se preko 80 milijuna dolara, sponzori će iskrcati još nekoliko desetaka milijuna, a nemojte zaboraviti ni prodaju tona i tona robe vezanu uz meč, od šibica do ljubičastih “McGregor” odijela. Istovremeno, kladionice od Las Vegasa do Sydneyja primaju rekordne uplate na ovu borbu, kafići diljem svijeta naručuju količine piva kao da je finale SP-a u nogometu, dok vojska irskih navijača korača svjetskom prijestolnicom poroka pjevušeći genijalnu “Connor McGregor song” i troši životne ušteđevine kao da se sprema apokalipsa.

Ako ovaj meč zapravo neće odlučiti najboljeg borca ni u jednoj disciplini osim razmetanja i “trash talka”, zašto je toliko velik? I ako se u njemu bore ponajbolji boksač u zadnjih 20 godina i čovjek kojem je ovo boksački debi, ima li bilo kakvu sportsku vrijednost? Ima li McGregor šanse za iznenađenje? Na ta i još nekoliko pitanja pokušat ćemo dati kratke odgovori u unutarnjem dijalogu s našim drugim “ja”  kojem i dalje nije jasno zašto će točno provesti noć na radnom mjestu umjesto da privremenu odsutnost bolje polovice iskoristi za večer alkoholiziranja s frendovima.

Ok, zašto pola svijeta žudi da pogleda ovu borbu?

Prvo, Mayweather i McGregor su vrhunski sportaši, među najboljima u svojim sportovima. Neki će reći ne samo trenutno, nego i na “all time” listama. No, prije svega je riječ o marketinškim genijalcima, umjetnicima promocije koji su od solidnog hamburgera u stanju napraviti franšizu poput McDonald’sa. Uz savršeno korištenje društvenih mreža kojih se ne bi posramili ni majstori iz GSS-a, u manje od dvije godine uvjerili su milijune fanova da je meč između penzioniranog 40-godišnjeg boksača i MMA borca koji u životu nije bio u profesionalnom boksačkom meču najbolja stvar koja se može pogledati na televiziji. I to u godini kada boks proživljava renesansu krcatu odličnim mečevima kakve u nekim kategorijama nismo vidjeli od sredine 90-ih.

Ček, ček. Mayweather je možda u penziji, ali je u nju ušao kao višestruki svjetski prvak koji je pobijedio u svakom od 49 mečeva profi karijere, a već se jednom uspješno vraćao iz mirovine.

Istina, “Money” je obilježio zadnje desetljeće u boksu, ali za razliku od prijašnjeg povratka iz penzije, više mu nisu 32, nego 40 godina. Plus, tada se vratio kao jedan od najboljih, ako ne i najbolji boksač na težinama između 63 i 70 kila (uz Pacquiaoa na vrhuncu moći), dok danas to nije slučaj. Keith Thurman, Errol Spence, Terence Crawford imali bi i te kako velike šanse da ga pobjede, a da ne govorimo za teže boksače poput Canela Alvareza (zrelijeg i boljeg nego 2013. kad je izgubio od Floyda) i Genadija Golovkina. I na kraju, tko zna u kakvoj je formi. Ne bi bio prvi bivši svjetski prvak koji je usporio kad se biološki sat pomaknuo u peto desetljeće života i zahrđao nakon dvije godine izvan sporta.

Dobro, a što je s McGregorom. Možda nije boksač, ali nije da se dosad bavio šahom pa odjednom odlučio navući rukavice. Čovjek je dvostruki UFC prvak, prvi u povijesti kojem je to pošlo za rukom. Ono, mlati ljude i to najčešće šakama. Zašto to ne bi uspješno radio kao boksač?

Nitko ne osporava da je McGregor je jedan od najbolji MMA boraca današnjice. Ali to nije boks. Osim što se može udarati samo rukama, i to znatno većim rukavicama nego u UFC-u, boks je skroz drugi sport u odnosu na slobodnu borbu. Način kretanja, postavljenje u gardu, obrana i izmicanje od udaraca, strategija u ringu, trajanje meča… Postoji toliko stvari koje se u boksu rade drugačije i koje se uče i usavršavaju godinama, da bi bilo nerealno očekivati da ih je Irac sve svladao u nekoliko mjeseci pripreme za meč. Na primjer, nordijski kombinatorci mogu skočiti 95 metara na maloj skakaonici, ali nitko od njih ne očekuje da prelete 250 metara u skijaškim letovima na prvom nastupu u Vikersundu ili Planici.

Želite reći da su svi pobenavili zbog meča u kojem se bore jedan starac (po boksačkim standardima) i frajer čiji je karijerni omjer u boksu 0-0?

Pa… da.

Znači jedan je ostario i možda zaboravio boksati, a drugi to ne može naučiti sve i da želi?

Ok, ne baš tako. Mayweather je čuven po svojoj pripremi i kondiciji, a u 49 mečeva dobio je manje batina nego većina aktualnih svjetskih prvaka u prvoj trećini karijere. Prije nego je postao “Money” Floyd je bio “Pretty Face”, boksač kojeg je ponekad teško i taknuti, a kamoli pošteno opaliti po faci. Udarci su pokraj njega prolazili kao meci kraj Arnolda Schwarzeneggera u Komandosu, a samo je njegovo rame blokiralo više krošea i direkta nego ih je Connor vidio u životu. Mayweather nije “najbolji ikad” kako se neprestano hvali, ali ima vrlo jakih argumenata da ga se uvrsti u top 30 boksača svih vremena. U sportu koji nosi nadimak “plemenita vještina”, on je jedan od najvećih majstora koji se pojavio, general ala Sun Tzu koji u nekoliko minuta prilagodi strategiju suparniku i zavlada ringom kao da mu je dnevna soba. Nije spektakularan, nije jak udarač, vjerojatno više nije ni toliko brz (ali brži od McGregora), ali je uvijek znao napraviti točno onoliko koliko je potrebno da nikad ne bude poražen.

Aha. Po tome McGregor nema nikakvih šansi ili…?

Još jučer bi na to pitanje rekli rezolutno da i savjetovali vam da založite kuću, dignete kredit i uplatite ga na suludih 1,35 koliko hrvatske kladionice nude na jedinog boksača u ovom meču. Kad je meč potvrđen u svibnju, šanse McGregora smatrali smo jednakim onima da meteor pogodi dvoranu u prvoj rundi, da Michael Bay snimi dobar film ili da Zlatko Hasanbegović prošeće Trgom maršala Tita u partizanskoj kapici i pjevuši “Računajte na nas”.

Dakle trčimo u banku i dižemo kredit!

Zaboga, ne. Jednako kao što je lopta uvijek okrugla u najomiljenijoj floskuli sportskih novinara, tako i jedan “lucky punch” može promijeniti sve. Ako ćemo se igrati đavoljeg odvjetnika, McGregorove šanse za najveće iznenađenje u povijesti sporta možemo tražiti u činjenici da je 11 godina mlađi, nešto viši, ima malo duži raspon ruku i vjerojatno će u ring ući osjetno teži. Na jučerašnjem vaganju Conor je imao kilu i pol više od Floyda, ali će u ring možda ući i sa 77/78 kila, gotovo 10 više od suparnika. To je razlika od pune tri težinske kategorije u odnosu na onu dogovorenu i ne može se u potpunosti ignorirati. Plus, nema što izgubiti za razliku od Mayweathera kojeg će bilo što osim mega uvjerljive pobjede koštati reputacije. Takav stav vodi u ludo jurišanje na nokaut s nadom da će nešto proći, do neprestanog pritiska baražom neortodoksnih udaraca s netipičnih kuteva. Nešto poput strategije kojom je Marcos Maidana namučio Floyda u njihovom prvom meču.

Ako ćemo se voditi izgledima na kladionici, McGregor uopće ne stoji loše, čak predobro. Dok je Buster Douglas srušio mit neporaženosti Mikea Tysona u Tokiju 1990., na 100 uloženih dolara na izazivača dobili biste 4200. Na McGregora se na 100 dolara uloženih sada daje od 500 do 600 dolara. I to nakon što je par milijunskih uplata na Mayweathera otrijeznilo kladionice.

Ništa od klađenja, dakle. Gledamo li meč barem zbog nekog dubljeg sportskog smisla?

Ne. Neki smatraju da se želi pokazati da su slobodna borba i UFC superiorni boksu, što će sigurno biti percepcija javnosti u slučaju senzacionalne pobjede McGregora. No, to je teza bez prave logike. Da bi McGregor pokazao da je zaista superioran boksačima iste težine, trebao bi se namjeriti na nekog tko je trenutno na vrhuncu. Probajte Canela, Golovkina ili Jermala Charla i Dannyja Jacobsa. Uostalom, kad je u obrnutim ulogama osrednji teškaš Ray Mercer svojedobno nokautirao bivšeg UFC prvaka Tima Sylviju, nismo počeli govoriti da je boks superioran UFC. Tu nema usporedbe, to su kruške i jabuke.

Znači ovaj meč ne dokazuje ništa. Opet, zašto se ono bore?

Ponovimo – lova. Već je inicijalnim ugovorom Mayweatheru garantirano 100 milijuna dolara, a McGregoru 30. Ako PPV premaši broj od 5 milijuna, kako se očekuje, zarada potencijalno raste do suludih 300 milijuna za Amerikanca i 100 milijuna za Irca.

J…m ti sve. Za te pare bi 12 rundi plivao u bazenu s velikom bijelom psinom.

Upravo tako. Oba protagonista već su postali pravi pobjednici samim time što su medije, fanove i sponzore uvjerili da je ovo najveći show na svijetu, dok će u realnosti biti uzbudljiv kao promatranje dimnjaka Sikstinske kapele u nadi da će bijeli dim otkriti tko je novi papa. I to sad, kad je naš dobri Franjo živ, zdrav i bez pomisli na penziju.

Dobro, ali Mayweather ipak ima što izgubiti. I pritom ne mislimo na najmanje 30 milijuna koje će odmah poslati državi Nevadi na ime zaostalog poreza.

Tako je. Na kocki su Mayweatherov neporaženi skor i ugled kao boksača. Floyd je jako ponosan na svoji 49-0 i novom pobjedom želi jednom zauvijek poslati identični skor legendarnog Rockyja Marciana u povijest. A poraz mu ne bi samo savršenu nulu pretvorio u jedinicu, nego ismijao godine hvalisanja u kojima je tvrdio da je najbolji boksač ikad. Više ne bi bio “The best ever”, nego onaj arogantni lik koji je izgubio od frajera kojem je to bio boksački debi. I to zvuči jako, jako loše makar ovaj bio dvostruki UFC prvak.

Da li kao boksački fan navijam za Mayweathera?

Ni u ludilu. Dok smo pričali o njegovom ugledu kao boksača, trebali smo spomenuti i da je svoj ugled kao pristojnog ljudskog bića već davno prosuo sa 7 prijava i 3 presude koje se skupio u dugotrajnoj karijeri obiteljskog nasilnika. Čak se Justin Bieber, koji je ne tako davno bio dio njegove pratnje na ulazu u ring, odlučio da mu je dosta lošeg utjecaja. Ne moraš navijati za McGregora, ali ne navijaj za čovjeka koji tuče žene. Budi kao Bieber.

Ok… Tko će pobijedti?

Ako baš moramo prognozirati – Mayweather na bodove poslije 12 rundi boksačke lekcije oplemenjene eskivažama, shoulder rollom i desnim direktom. U biti, Mayweather pobjeđuje kako god želi.

izvor: sportske

podijeli

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *