TEST iPHONE X : Uživo je ljepši nego na slikama, po mnogim stvarima je jedan od boljih telefona na tržištu, ali je neopravdano skup i to nije jedini ‘ali’

podijeli

Recenzija iPhonea X, realno, može stati u jednu jedinu rečenicu: senzacionalan je, uživo je još ljepši nego na slikama, po mnogočemu je vjerojatno najbolji pametni telefon trenutno na tržištu i unatoč svemu tome je vrlo i neopravdano preskup, posebno u Hrvatskoj. Ali, pošto stvari nikad nisu baš tako jednostavne, za svaku od tih tvrdnji postoji neko – ali.

 

 

 

Apple je napokon promijenio dizajn iPhonea i mora se priznati da je pogodio metu. Sve je fino zaobljeno i uglađeno. Staklene plohe spojene komadom nehrđajućeg čelika nisu dosad neviđen koncept, ali nitko ga ne izvodi tako dobro kao Apple. Staklo i metal spojeni su bez šavova, filigranski precizno, i iPhone X u ruci leži jednostavno savršeno. Pod rukom se uopće ne može napipati mjesto gdje se metal i staklo spajaju, i to još više povećava premium dojam koji je ionako na prvu prisutan zbog materijala izrade.

Sklizak je, naravno, i preporučljivo je odmah ga staviti u neku masku, ne samo zbog stakla koje je podložno otiscima prstiju i lomovima, nego i zato što su se već prvi dan (!) na čeličnom okviru testnog primjerka pojavile mikroogrebotine. I to samo od nošenja u praznom džepu. Grba kamere jako iskače na poleđini, a osobno mislim da je vertikalna orijentacija estetski neprivlačnija od horizontalne, ali to je stvar ukusa. Još jedna promjena je to što je tipka za paljenje povećana, izduljena, to je nešto što niti pomaže niti odmaže, jednostavno je tu.

 

Ilija Matanović / HANZA MEDIA

Čim okreneš u horizontalu…

Zaslon je, naravno, ono što odmah iskače u prvi plan. Napokon je to OLED panel koji ide od ruba do ruba (okej, ne baš, i dalje tu postoje prilični bridovi oko zaslona, nije to onaj “edge” kao kod Samsunga, ali vizalno ne nagrđuju dojam). Ono što ga možda nagrđuje, međutim, je onaj kontroverzni usjek (ili “notch” kako ga zove Apple) u kojemu su senzori. Osobno, brzo sam se navikao na njega dok radim u portretnom načinu. Ali, čim okrenem telefon u horizontalni, počinje mi smetati. Jer, ako želite iskoristiti cijelu širinu zaslona, taj usjek neminovno ulazi u sadržaj i strašno bode oči, kao da vam komad namještaja non stop prekriva rub televizora.

 

 

Ilija Matanović / HANZA MEDIA

No, to je nešto čemu će, nadajmo se, softverski dizajneri doskočiti tako što će ga već nekako inkorporirati u sučelja svojih aplikacija. Zasad to nisu učinili mnogi, a i oni koji jesu nisu imali baš neke briljantne ideje. U vertikalnom načinu je većina odlučila naprosto ignorirati usjek i odrezati zaslon pri vrhu. Tako smo, u osnovi, samo dobili manji ekran.

Jednaka je stvar i kada radite u horizontalnom načinu, a to je onaj koji ćete gotovo uvijek koristiti kada gledate medijske sadržaje ili igrate igre. Većina sadržaja i dalje je na omjeru stranica od 16 naprema 9 (iPhone X je, podsjetimo, na 18:9) pa se prikaz uglavnom zaustavlja kod usjeka. Kada pak stvari pokušate proširiti na cijeli ekran, onda vam taj “notch” oduzima sadržaj i zbilja smeta. Osim toga, često se zaboravlja da iako je zaslon iPhonea X dulji po dijagonali u odnosu na, recimo iPhone 8 Plus (5,8 inča umjesto 5,5 inča), zbog toga što je izduljen i sužen zapravo ima manju iskoristivu površinu. A s usjekom je oduzeto još iskoristive površine. Šteta je i što se zbog usjeka ne vidi postotak baterije, nego se za to mora otići na control panel.

Usjek je, sve u svemu, nešto što telefonu daje određeni karakter, ali osobno mislim da bi jednaku količinu karaktera imao i da je naprosto napravljen bezel u toj veličini po cijelom gornjem rubu zaslona, odnosno da jednostavno produljen do kraja. U tom bi slučaju telefon bio jednako lijep, ali i mnogo funkcionalniji. No to je samo moje mišljenje.

 

 

Ilija Matanović / HANZA MEDIA

Pored toga, zaslon je, ukratko, briljantan. S rezolucijom od 2436 X 1125 piksela idealne je oštrine, vrlo je svijetao, majstorski uštimanih boja. Ne može se možda mjeriti s Noteom 8, ali nije ni daleko (ekran je, uostalom, Samsungove proizvodnje). Crne su potpuno crne, dinamički raspon sjajan. Razvikana Appleova opcija True Tone, kod koje se boja ekrana automatski prilagođava ambijentalnom osvjetljenju mi je, moram priznati, misterij. Nije mi jasno zbog čega je toliko hvaljena, jer ja od nje ne vidim nikakvu korist, upravo suprotno. Jedino što zapravo radi jest da u unutarnjim prostorima smanji količinu plave boje pa ekran ima žući ton. Uz ovako vrhunski ekran naprosto je nepotrebna.

Naravno, taj toliko spominjani usjek skriva i najveći novitet iPhonea X – senzor za FaceID, odnosno otključavanje telefona licem, jer više nema tipke sa senzorom za otisak. Rezultati su pomalo varirali. Nekad radi vrlo brzo, nekad mu treba koji trenutak dulje. Prvi dan sam bio zbunjen zbog količine hajpa koji se stvorio oko FaceID-a, jer je radio uglavnom loše, ali pošto je ključna riječ ovdje “pametni” telefon, umjetna inteligencija i strojno učenje učinile su svoje i svakim novim korištenje FaceID je radio sve bolje i bolje.

Nijednom se nije dogodilo da me uopće nije prepoznao. Zna se pomučiti u nekim uvjetima osvjetljenja, recimo na izravnom suncu, najbolje radi u mraku, a ponekad me prepozna i sa sunčanim naočalama. Sam sustav traži nešto navikavanja, ali postane vrlo brzo prirodan – pogledate telefon, povučete prstom od dna ekrana i to je to. No, čini mi se da je TouchID bio praktičniji, intuitivniji, a i brži. Barem za način kako ja koristim telefon. Naime, za najbrži rezutaltat kod Face ID-ja morate držati telefon manje-više točno ispred lica i ne smije biti ni preblizu ni predaleko – Apple kaže da je optmalno 25 do 50 centimetara udaljenosti – pustiti da vas prepozna, vidjeti da se ikona lokota prebacila sa zaključane na otključanu i napraviti “swipe” da otključate telefon. Naravno, prepoznavanje se događa brzinom treptaja oka, ali ne baš tako brzo i neprimjetno kao što to Apple reklamira. I te kako je primjetno.

Razlika između TouchID-ja i FaceID-ja je da kad iz džepa vadim iPhone s otiskom prsta telefon je otključan i spreman za rad čak i prije nego što ga dovedem u položaj za korištenje, cijeli taj sistem jednostavno je tako uštiman. Kod FaceID-ja to nije slučaj, i to je, barem meni, na koncu jedino uistinu bitno. Zapravo je vrlo jednostavno: kod otiska prsta bila je potrebna samo jedna interakcija s telefonom da bi ga se otključalo. Stisnete tipku i otključan je. Kod FaceID-ja su pak potrebna dva stupnja, morate podići telefon do lica, on se već kod podizanja probudi pa vas mora prepoznati, a vi onda svejedno morate dotaknuti ekran i povući prstom prema gore. Mnogi i dalje misle da je dovoljno samo podići telefon prema licu i da se on automatski otključa, ali to nije slučaj, barem ne zasad. Ta će se opcija možda softverski dodati.

Osim otključavanja, Face ID zasad nema drugih primjena, osim opcije Animoji, u kojoj animirani emojiji kopiraju vaše grimase lica.

Beskrajno su zabavni, na Twitteru je već nastalo obilje snimaka “lip syncanja” s Animojijima, ali iskreno ne vidim da bih takvo nešto koristio dulje od par dana. No, oni koji cijene i vole koristiti emojije i, posebice, filtere na Snapchatu, oni će definitivno znati cijeniti ovu tehnologiju koja je miljama iznad bilo kakve slične. Pošto više nema tipke, navigacija se također radi gestama prstom od dna zaslona: obično povlačenje vodi vas na zaslon “home”, povlačenje gore pa zadržavanje prsta do pola otvara prozore za multitasking, a polukrug prstom od dna prema donjem desnom ili lijevom rubu prebacuje vas između prethodno, odnosno naredno otvorene aplikacije. Iznenađujuće je koliko brzo ovakvo sučelje postane prirodno i intuitivno, ovo je po meni jedan od najboljih segmenata iPhonea X i bit će mi stravično krivo vratiti se na “pješačenje” virtualnim ili fizičkim tipkama. Jedino je šteta što više nema geste za spuštanje ekrana na pola kao prije, kako bi se lakše dosegnuo vrh zaslona.

Na performanse neću trošiti prostor, procesor A11 Bionic je daleko najmoćniji na današnjem tržištu. Tipično za iPhone, sve radi uglađeno i munjevito, bez rušenja, trzanja, zbunjenosti… U tom pogledu iPhone X (uostalom, kao i iPhone 8) nema nikakvu konkurenciju.

 

 

Ilija Matanović / HANZA MEDIA

Kameri se također nema što dodati ni oduzeti. Sve je tu na mjestu – količina detalja je izvrsna u svim osim onih najizazovnijih svjetlosnih uvjeta, kada softver počne raditi do usijanja i pretjerano kompenzirati pa se dobije prevelik šum. Reprodukcija boja kod iPhonea je tradicionalno superiorna, pa ni ovdje nije drugačije. Sve su boje, u odnosu na konkurenciju, naprosto nemjerljivo točnije prenesene iz stvarnog svijeta na fotografije. Dinamički raspon – dakle, koliko dobro kamera reproducira detalje s najtamnijih i najsvjetlijih dijelova jedne te iste fotografije – je izvanredan. Autofokus je iznimno brz i precizan.

 

 

Ilija Matanović / HANZA MEDIA

Hoćeš ili nećeš, nema kod nas između

Portretni način rada ne daje opciju stupnjevanja zamućenja kao kod Androida, nego imate samo dvije opcije – ima zamućenja, nema zamućenja. To je naposto Appleov stil. Optička stabilizacija koja je sada dodana na obje leće kamere izravnava video gotovo kao kakav gimbal i gotovo će potpuno smiriti trešnju kod, recimo, normalnog hodanja. Značajka Portrait Lighting, kod koje se, kao, mijenja rasvjeta pri fotografiranju mi je, iskreno, teški “gimmick”, barem zasad potpuno nedorađena. Pošto je telefon bio prekratko kod mene da bih mogao odgovorno donijeti zaključak o trajanju baterije, samo ću spomenuti da je komotno odradio svaki dan s preostalih 25 do 35 posto baterije, ali tako je skoro uvijek sa sasvim novim primjercima iPhonea.

 

 

 

Ilija Matanović / HANZA MEDIA

Naposljetku, koliko god ovo bio spektakularan telefon – a to je još i umjeren epitet – i koliko god ga osobno žarko želio imati, nemoguće mi je čiste savjesti ikome savjetovati da ga kupi. Cijena od 9569 kuna za model sa 64 gigabajta memorije te sumanutih 10.999 kuna za onaj sa 256 gigabajta je nenormalno visoka (naravno da postoje i opcije kod telekoma, ali one na kraju često ispadnu još više iako bi trebalo biti suprotno, no to je već posebna priča). Naime, mi ovdje možda malo zaboravljamo, ali Amerikanci – sa svojom razinom kupovne moći – iPhone X plaćaju oko 6300 kuna (plus 3 do 9 posto za porez, kako gdje) pa opet žugaju zbog previsoke cijene. Za hrvatske prilike je cijena koja je 50 posto viša od američke naprosto bezobrazna (a još posebnija je priča zbog čega je to tako). Ispada da je cjenovno skoro isto kupiti povratnu kartu za New York pa otići tamo kupiti iPhone X i pritom barem malo vidjeti svijeta, nego što je kupiti ga u Hrvatskoj.

Međutim i naravno, unatoč cijeni pokazalo se da ima i više nego dovoljno zaintereisiranih pa je većina trgovaca rasprodala sve prve primjerke već u prednarudžbama i sada primaju samo rezervacije za telefone koji će doći u narednim tjednima.

 

 

 

izvor: jutarnji.hr

podijeli

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *