ŽIVOT NA SJEVERU ATLANTIKA, U ZEMLJI GDJE GOTOVO NEMA KRIMINALA – Ovdje ni aute ne zaključavaju

podijeli

, Image: 14455654, License: Royalty-free, Restrictions: Specifically, you may not use the Images in ways or contexts that might reasonably be construed as pornographic, defamatory, libellous or otherwise unlawful;
Specifically, you may not use images depicting any model in any unduly controversial or unflattering context, unless accompanied with a statement indicating that the person is a model and the images are being used for illustrative purposes only., Model Release: no, Credit line: Profimedia, ImageSource

 

Jelena i Zoran Panić iz Niša, s dvojiom sinova, među malobrojnim su Srbima koji žive na Islandu.

U zemlji gdje ima posla za sve, s vrhunskom zdravstvenom zaštitom, gdje gotovo nema kriminala, u kojoj administrativne poslove završite za desetak minuta preko interneta i gdje se velika pažnja posvećuje ekologiji.

Ova obitelj u Reykjaviku živi gotovo dva desetljeća, a prvo je u tu otočnu zemlju otišao otac Zoran i to po pozivu jednog nogometnog kluba.

Usprkos surovoj klimi, kaže Jelena u razgovoru za agenciju Beta, kako je Island zemlja u kojoj se lijepo živi jer država savršeno funkcionira, nema kriminala, a ima posla za sve koji žele raditi.

– Već s 14 godina Islanđani počinju raditi lakše poslove i do 16. godine ne plaćaju porez. Grad Reykjavik osigurava posao preko ljeta za sve učenike koji žele raditi. To su četverosatni poslovi, uglavnom na održavanju travnjaka i dječjih igrališta – dodaje ona.

Prema Jeleninim riječima, prosječna plaća je oko 2000 eura, prehrana za četveročlanu obitelj košta mjesečno oko 1000 eura, troškovi grijanja stana od 100 kvadrata su oko 70 eura, a struje oko 60 eura.

– Na Islandu skoro i da nema kriminala, stanove i kuće preko dana nitko ne zaključava, kao i aute. Zbunjeni su kad ih pitate što ne zaključavaju kola, jer kažu zašto bi netko ukrao moj auto, kad ovdje svi imaju svoj – ističe Jelena (46).

Prema njenim riječima, zdravstveni sustav na Islandu je vjerojatno među najboljim na svijetu, pregledi nisu skupi ni kad ih sami plaćate, a zdravstveno osiguranje pokriva troškove liječenja tijekom godine sve do određenog iznosa. Na snimanja i preglede kod liječnika specijalista ne čeka se duže od tri tjedna.

Na Islandu još uvijek pada snijeg, no otprilike u ovo vrijeme dan postaje duži i noć će vrlo kratko trajati. Preko ljeta na Islandu gotovo nema mraka, sumrak traje samo jedan sat, i to oko ponoći.

Za razliku od ljeta, tijekom zime koja traje od listopada do travnja, stanovnici Islanda rijetko kad vide sunce.

– U prosincu sviće oko 11 sati, a mrak pada već oko 15 sati ako nije oblačno. Ukoliko ima oblaka dan i ne svane. Događa se da kiša pada neprestano 30 noći i dana – kaže Jelena.

Naši ljudi na Islandu vrlo teško podnose surove vremenske prilike, ali ne samo oni, teško je i Islanđanima.

– Tijekom zime, jednom ili dva puta Islanđani odlaze u Španjolsku, na Floridu, Kanare ili Tenerife. Mnogi kupuju kuće i nakon umirovljenja sele se u tople krajeve – dodala je Panić.

Prema njenim riječima, kada dijete krene u vrtić i školu roditelji mu moraju osigurati gumeno odijelo, čizme i skafander.

– Moj najveći šok u vrtiću je bio kada sam došla po sina a zatekla odgojiteljicu kako hladnom vodom iz crijeva pere djecu koja treba da uđu u vrtić. Njihova gumena odijela bila su skroz uprljana pijeskom i blatom jer su se igrali u dvorištu – objašnjava Jelena.

Prema njenim riječima, izlazak u kafiće i diskoteke na Islandu je dozvoljen mladima koji imaju 23 godine, a s 18 godina mogu da uđu tek u po koji kafić.

Preko čitave godine, kazala je ona, Islanđani se kupaju u otvorenim bazenima s toplom vodom kojih ima u svakom naselju, a svaku priliku koriste da odu na izlet u kampove kojih ima širom zemlje.

– Islanđani su vrlo ljubazni i međusobno i prema strancima, nigdje nećete biti odbijeni ukoliko zatražite pomoć, svi će vam odgovoriti s osmijehom. Izuzetno su pažljivi u svakodnevnoj komunikaciji, a posebno na poslu – objašnjava Jelena Panić.

Na Islandu, dodala je ona, nikome se sigurno neće dogoditi da poslije druženja s prijateljima sjedne u auto u pripitom stanju. Islanđani zovu policiju, makar da se radi o nekom njihovim najbližem s kojim su upravo oni sjedili zajedno, kaže Jelena Panić na kraju razgovora za agenciju Beta.

 

 

 

 

jutarnji.hr

podijeli

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *