Odgoj bez vike

podijeli

 

 

Zar ne bi bilo lijepo odgajati dijete koje je razumno, shvaća što želimo, uvijek predvidi naše namjere, a i mi djetetove, (po)sluša sve što tražimo, ono samo ne traži puno, ne glupira se naokolo, jednom riječju – idealno je dijete.

Ovo kao da je neki SF film, zar ne?

Izgleda kao neka idealna težnja roditelja, no u stvarnosti to nije život.

Život donosi interakciju, raznorazne komunikacije s i bez vike, donosi odnose s različitim karakterima ljudi kako bismo izgradili svoj i proširili perspektive. Uz odnose koje nazivamo „teškim“ i „kompliciranim“ mu učimo biti bolji ljudi, učimo biti fleksibilniji i puno više razumijevajući nego u idealnim odnosima.

No, težnja svakog roditelja je da mu odnos s djetetom bude olakšanje, da odnos teče, da postigne ono što njegovi roditelji nisu uspjeli, da učini od djeteta čovjeka po svojoj mjeri. Nema roditelja koji barem dio svoje energije ne ulaže u odgoj da dijete „ispadne“ najbolje, po njegovom standardu. To što standardi roditelja nisu isti, je drugi par rukava. No, čak i taj dio je dio života i baš zbog toga nas ima toliko različitih ljudi a od svakog možeš nešto naučiti.

 

 

 

S vremenom, roditelj shvati da ne može postići ideal koji ne postoji u odgoju, stoga teži barem tome da ne viče na dijete tijekom odgoja jer se zbog toga i dijete i roditelj osjećaju loše, ako ne tijekom, onda nakon vike.

 

 

 

 

Kako postići to da odgajamo dijete, a da ne moramo podizati glas?

Držim trosatno predavanje na tu temu, želeći roditeljima pomoći oko te težnje. Kako bi rezultati bili što bolji, otišla sam u širinu problema kako bih vam šireći perspektivu pokušala objasniti uzroke problema te bi ih vi polako eliminirali i time došli do što boljeg rezultata.

Ono što je dobro u cijeloj priči je znati o sebi koji su vaši roditeljski okidači. Okidač je ono što vam u trenu digne tlak, što vas izuje iz cipela, što vas uznemiri i zbog čega uslijedi reakcija koja ide.

Postoje nekoliko univerzalnih okidača poput gladi, umora, novih situacija, stresa ili bolesti. Većina naših iznenadnih reakcija je vezana uz ove univerzalne okidače, no možda imate nešto svoje i ne bi to  trebalo eliminirati ako vas uznemirava.

Dobro je nekoliko dana, pa čak i tjedana ako vam je potrebno, pratiti sebe i ustanoviti što je vaš okidač. Možda više vičete kada ste umorni, neispavani, iscrpljeni ili nemate volje za objašnjavanje djetetu i onda se iskaljujete na dijete. Inače niste takvi i imate strpljenja s njim, no u takvim, iznimnim situacijama nemate živaca ni volje. Shvatite li da je to vaš okidač, tada samo trebate pronaći neki novi obrazac ponašanja kojim ćete sebi olakšati. Možete uvesti „loš dan“. Naučite dijete da se u takvim danima ne možete baš posvetiti njemu, da je u redu imati povremeno takve dane pa čak i da ga dijete ima pravo imati. Tada se naspavajte i odmorite kako već idući dan ne bi opet bio „loš dan“. Nije poanta da ignorirate svoje loše stanje, već da poradite na njemu kako biste već sutradan bili bolje.

 

 

Dobro je educirati ukućane da vam pri tom mogu pomoći kao podrška i ne tražiti još više od vas u tim trenucima, već da vam daju ono što vam treba – mir i vrije za odmor. U obitelji treba takve situacije iskomunicirati kako bi svima bilo bolje i kako bismo izbjegli bespotrebnu viku, galamu ili vrijeđanja.

Ako prateći sebe danima shvatite da je vaš okidač glad i da ste ljuti i bijesni kada ste gladni, tada je dobro pojesti nešto prije susreta s djetetom. Mnoge majke dođu izgladnjele doma s posla i odmah jure u kuhinju gladne kuhati. To je mučenje sebe. Ako dijete u tom trenutku dođe po pomoć oko zadaće ili kako vas je željno pa traži pažnju, reakcija majke će biti vika samo zato što je sva nabrijana odnosno gladna. Kada bi majka prije svega namirila svoju glad i tek tada došla doma sita, pa tako sita išla kuhati, vjerojatno njena reakcija na dijete ne bi bila ista kao u slučaju gladi.

 

 

Razumijete kako okidači funkcioniraju?

Oni su ti koji unutar nas okidaju situacije koje ne želimo.

Stoga je potrebno shvatiti, prepoznati i naučiti taj dio o sebi te najprije namiriti taj dio nas kako bismo bili bolji sebi i drugima, naročito djetetu koje nas voli i želi s nama provesti što više vremena, nakon škole ili vrtića.

Ako s vremenom naučite riješiti ono na što okidate, onda se posvetiti okidačima djeteta jer i ono ima svoje vrste okidača. Kao roditelj imate dužnost namiriti ne samo sebe nego i dijete. Možda vi jeste u miru, no ako nije i dijete, opet će nastati vika ili svađa.

 

 

 

Tijekom vike postoje i koraci koje je dobro poznavati kako biste shvatili u kojim situacijama imate kontrolu nad situacijom a u kojem dijelu situacije više ne možete apsolutno ništa učiniti. Uz korake važno je naučiti i namjeru s kojom nešto radite, i vi i dijete, zatim djelovanje po uvjerenjima, iz ljubavi ili iz straha, te načine samokontrole.

Sve ovo je dio trosatnog predavanja Odgoj bez vike, namijenjenog kao pomoć roditeljima da bolje shvati sebe i dijete te da mu bude lakše funkcionirati u tom odnosu.

Kada ovo svladate, ne ostaje samo na odnosu roditelj-dijete već se preslikava i na ostale odnose koji budu bolji.

Predavanja

Želite li naučiti nešto o sebi, kao i o funkcioniranju djeteta, želite li poboljšati odnose s drugima, pozivam vas da se prijavite na predavanje. U rujnu su u Čakovcu, 22.9. i u Splitu 29.9. Prijave su na mail (info@anitavadas.com). Sigurna sam da će vam pomoći kao što je pomoglo i mnogim drugima jer ovu edukaciju radim već dvije godine i roditelji je vrlo vole jer je primjenjiva i korisna.

Želim vam puno sreće u odgoju, a ako zapne – tu sam!

 

 

 

 

 

atma.hr

Anita Vadas, anitavadas.com

podijeli

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *